Prepoznata potreba za programima prevencije i edukacijama
Alkoholizam kao bolest zavisnosti sve je više prisutna i kod mlađih generacija. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije treća je bolest po učestalosti u svijetu, odmah nakon kardio-vaskularnih bolesti i malignih oboljenja koje su na drugom mjestu. Prve definicije o patologiji pijanstva i njihovim psihopatološkim dejstvima nalazile su se još u Aristotelovim zapisima. Takođe, Platon u svojim zakonima raspravlja o alkoholizmu na neuobičajen i psihijatarski način, koji je blizak nekim stavovima sadašnjih naučnika/ca.
Prema podacima SZO hronični alkoholizam je prekomjerno zloupotrebljavanje alkoholnih pića, a zavisnost od alkohola može inicirati duševni poremećaj ili takve manifestacije koje ukazuju na oštećenje psihičkog i fizičkog zdravlja, odnosa sa drugima i socijalnog i ekonomskog stanja. Svako ponovljeno pijenje, bez obzira na količinu i učestalost koje stvara određene probleme i komplikacije znak je alkoholizma.
Alkoholizam i mladi
Razlozi konzumacije alkohola među mladima prvenstveno zavise od njihovih ličnih i porodičnih sklonosti i okolnosti. Neki od razloga su želja da se bude drugačiji od ostalih, dosada, strah od nepripadanja određenoj grupi, vjerovanje kako će se nakon konzumacije osjećati opuštenije i veselije. Najosjetljiviji period za konzumaciju alkohola kod mladih je svakako period adolescencije. Nemjerljiv uticaj na ovu pojavu ima porodično okruženje, grupa vršnjaka i šira socijalna sredina. Pubertet je razdoblje čovjekovog života u kome dolazi do biološkog sazrijevanja i postizanja reproduktivne zrelosti. U ovom periodu se formira vlastiti identitet pa je posebno izražena emocionalna labilnost i konformizam, odnosno strah od odbacivanja. Često je prisutna želja za samopotvrđivanjem i izgradnjom stavova pa je konzumacija alkohola potencijalno jedan od koraka mladih osoba prema nezavisnosti i zrelosti.
Da porodica može imati važnu ulogu u nastanku ove pojave kod mladih govore podaci istraživanja prema kojima je 75% mladih prvi put probalo alkohol u prisustvu roditelja. Često to budu porodice u kojima roditelji imaju problem sa konzumiranjem alkohola, međutim alkoholizam može da se javi i kod adolescenata čiji roditelji ne piju. Jedan od faktora je svakako i šira socijalna sredina koja ima veoma tolerantan stav prema konzumiranju alkohola kod mladih. Prekomjerna konzumacija u ovom periodu često prelazi u fazu zavisnosti što kasnije dovodi do posledica.
Alkohol je u Crnoj Gori, prema istraživanjima lako dostupan, čak i maloljetnicima. Više od 58 odsto mladih uzrasta do 16 godina probalo je alkohol. Sve je više mladih koji piju alkohol i koji do prvog kontakta sa alkoholom dolaze u prosjeku sa 13 i po godina, najkasnije u 20. godini života. Mladi na liječenje najčešće dolaze od 25 do 27 godine života i često od prvog kontakta sa alkoholom do pojave zavisnosti protekne oko osam godina. Evidentno je da je ovo dug vremenski period u kome bi se moglo dosta toga uraditi da do zavisnosti ne dođe.
Zloupotreba alkohola i droga kod roditelja, prema istraživanju koje je uradila doc. dr Tatjana Vujović sa Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore pokazalo se i da je snažan faktor koji utiče na delinkventno ponašanje kod mladih, posebno dječaka. Kod djevojčica, ovi faktori nijesu imali značajan uticaj, što ukazuje na potencijalne rodne razlike u načinu na koji porodica oblikuje ponašanje mladih. Dalje se navodi da su „alkoholizam kod očeva i majki, kao i zloupotreba droga direktno povezani sa povećanom učestalošću delinkventnog ponašanja“.
Uticaj alkohola na porodične odnose i zdravlje
Zavisnost od alkohola i psihoaktivnih supstanci je hronična, recidivna bolest, sa složenim, dalekosežnim, ponekad i fatalnim posljedicama u ličnoj, porodičnoj, profesionalnoj i široj društvenoj sferi života zavisnika. Ona ne predstvalja samo problem pojedinca, već i cijele porodice, kao i društva u cjelini. I pored višedecenijskih preventivnih nastojanja i brojnih društvenih inicijativa, prevalenca bolesti zavisnosti je u stalnom porastu, a rasprostranjenost upotrebe psihoaktivnih supstanci ima epidemijski karakter. Smatra se da je alkoholičarsko ponašanje stres za svaku porodičnu sredinu i da ima uticaja na najmanje tri člana, supružnike i djecu. Često je u porodici alkoholičara prisutna porodična agresija i drugi vidovi asocijalnog ponašanja ostalih članova, sa čestim slučajevima bračnih i porodičnih konflikata, neuroza i dezintegracije porodice - razvoda. Uvreženo je shvatanje da je najproblematičniji period kada roditelji postanu alkohličari u uzrastu djece od šeste do sedme godine života, kao i u periodu adolescencije. Nepravilno, tj nekonzistentno vaspitavanje djece od strane roditelja alkoholičara redovna je pojava. Roditelji često u alkoholisanom stanju kažnjavaju djecu i zlostavljaju ih fizički, verbalno, pa čak i seksualno, zabranjujući im ponašanja koja su za taj uzrast normalna, kažnjavaju ih i za najbezazlenije postupke. U trijeznom stanju često su svjesni svojih postupaka, pa u nastupu griže savjesti i osjećaja krivice, da bi ispravili greške idu u drugu krajnost i sve tolerišu. U takvoj situaciji dijete teško shvata pravilnost postupaka i odgovornost i u drugim okolnostima izvan porodice. U kasnijim fazama, prema stručnim nalazima takva djeca potencijalno postaju opterećena fobijama, egoistična i agresivna, a nerijetko i sami počinju prekomjerno da konzumiraju alkohol. Najsloženija situacija je kada oba roditelja prekomjerno konzumiraju alkohol, tada su djeca prinuđena da preuzmu ulogu oba roditelja.
Konzumiranje alkoholnih pića nekoliko godina, posebno ako je to više od uobičajene doze, dovodi do oštećenja pojedinih organa kod osobe i najčešće su oštećeni: želudac, crijeva, jetra, gušterača, mozak, nervi. Pored tjelesnih oštećenja, zbog velike količine alkohola, javljaju se psihički poremećaji. Uticaj alkohola na mozak dovodi do teških psihičkih poremećaja za čije saniranje je potrebno bolničko liječenje u psihijatarskim ustanovama. Pod dejstvom prekomjernog konzumiranja alkohola javljaju se bolesti kao: alkoholno ludilo - delirijum tremens, demencija, a može se javiti i alkoholna padavica. Kada nastupi delirijum, to za okolinu djeluje zastrašujuće, posebno noću, kada pacijent ne može da zaspi, osjeća strah, ne zna neke osnovne podatke o sebi. U tim okolnostima moguće je i agresivno ponašanje prema okolini. Ponovno pijenje nakon liječenja dovodi do trajnijih oštećenja mozga. Demencija nastaje zbog štetnog uticaja alkohola na ćelije mozga i njihovog izumiranja. Iako se pretežno javlja kod starenja, alkoholičarima je puno intezivnija i ubrzanija. Osoba se u tim situacijama ne sjeća događaja od prije nekoliko dana, ni poslova koje je radila. Proces propadanja može da se uspori, ali ne i zaustavi. Alkoholna padavica je takođe bolest oštećenja mozga koja se ispoljava u napadima i gubitku svijesti koji su dramatični za pacijente i okolinu. Pad relativno kratko traje i nakon toga se pacijent obično toga kasnije i ne sjeća.
Prema podacima SZO, alkohol je odgovoran za 2,6 miliona smrtnih slučajeva godišnje na globalnom nivou. Smrtnost mladih osoba je posebno zabrinjavajuća, njih 13 odsto između 20. i 39. godine života umire zbog posljedica konzumacije alkohola.
Razvoj alkoholizma
Da li će neko postati zavisan od alkohola ili ipak neće teško je odrediti, ali kod svakog ko ga konzumira postoji određeni stepen rizika. Tako bismo razvoj alkoholizma mogli podijeliti u pet faza: faza umjerenog pijenja, trening faza, pretoksikomanska - predzavisna faza, faza psihičke zavisnosti i toksikomanska - zavisna faza. Nakon faze umjerenog pijenja koja se ne smatra fazom zavisnosti nastupa trening faza koja se takođe ne smatra fazom zavisnosti, ali je prelazna faza između faze umjerenog pijenja i zavisnosti. Ove dvije faze ne zahtijvaju stručnu-medicinsku pomoć, ali je potrebna povećana opreznost što se tiče ispijanja alkohola. Predzavisna faza podrazumijeva povećanje tolerancije i psihičku zavisnost. U ovoj fazi subjektivno, nema osjećaja pijanstva, ali psihofizičke sposobnosti su znatno smanjene. Sljedeća faza je psihička zavisnost i ona predstavlja uključivanje alkohola u razne aktivnosti kada se alkohol koristi za „ublažavanje“ napetosti, neizvjesnosti, straha, odnosno anksioznosti. Toksikomanska - zavisna, ujedno i poslednja faza je kompletna zavisnost od alkohola. Ukoliko osoba ima jedan od znakova: gubitak kontrole, kada alkoholičar doživotno gubi sposobnost umjerenog konzumiranja, drugi znak je alkoholna amnezija, treći se odnosi na nemogućnost apstinencije kada im je neophodna stalna koncentracija alkohola u krvi da bi mogli da funkcionišu i poslednji, četvrti znak je pad tolerancije koja se javlja u kasnijim fazama bolesti i to je prisilna odbrana organizma od veće količine alkohola.
Epidemiologija alkoholizma
O broju zavisnika od alkoholizma teško je govoriti jer u Crnoj Gori ne postoji registar ovakve vrste. Objektivno, svi primjećujemo da je sve više mladih koji piju alkohol, ali je njihov broj teško utvrdiiti, prije svega zbog nedovoljno istraživanja. To je jedino moguće putem indirektnih pokazatelja, kao što su prekršaji i kažnjavanje mladih zbog pijanstva u saobraćaju, nezgode ili nesreće koje se dogode kada su u pijanom stanju. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u poslednjih 12 godina, zaključno sa 2024. godinom od alkoholizma liječilo se 4.635 osoba.
Prevencija i liječenje alkoholizma
Alkoholizam je ozbiljan zdravstveni, društveni i ekonomski izazov u Crnoj Gori zbog čega su neophodne preventivne mjere, edukacija, promjena društvene svijesti i povećanje kontrole kako bi se smanjile posljedice upotrebe alkohola. U djelovanje prevencije moraju biti uključeni svi sektori, od zdravstvenog sistema do građana. Prema zaključcima sa nedavno održanog okruglog stola u organizaciji NVO „Cazas“ potrebno je primijeniti niz mjera kako bi se smanjila upotreba alkohola: zabrana reklamiranja alkoholnih pića, strožije sankcionisanje vožnje pod dejstvom alkohola, edukacija učenika/ca, roditelja i šire javnosti o štetnim posljedicama alkohola, jačanje preventivnih programa i savjetovanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Alkohol je kao toksična supstanca kulturološki ukorijenjena u svim društvenim obrascima, od svečanosti do svakodnevnih događaja, što dodatno otežava njegovu kontrolu. Pored toga, znatan je i broj onih koji su pod uticajem alkohola učestvovali u saobraćajnim nesrećama, ali veliki broj ostaje neprijavljen jer se sve riješi kroz evropske izvještaje, što upućuje na to da ovaj problem ima mnogo veće razmjere. Konstatovano je da su kazne nedovoljno stroge, te da je problem prije svega u normalizovanju konzumacije alkohola od najranijih godina. Prihodi od akciza na alkohol idu u državni budžet, ali nema garancija da će ta sredstva biti usmjerena na prevenciju, liječenje i edukaciju. Od mjera prevencije, važnu ulogu imaju i inspekcijski nadzori koje bi trebalo ojačati posebno u pogledu služenja pića maloljetnicima, edukaciju roditelja i djece o štetnim posljedicama alkohola, strožije zakone i veće sankcije za prekršaje vezane za alkohol.
Takođe, važnu ulogu u sprovođenju ovog plana ima i sistem socijalne i dječje zaštite, odnosno stručni radnici/ce zaposleni u ustanovama koji kroz edukaciju i razgovor mogu uticati da se preduprijede ovakvi oblici ponašanja koji se nerijetko iz ovog problema transformišu u još veći ili uzrokuju složeniji. Osim toga, važno je da, ukoliko stručni radnici prepoznaju ovaj problem kod korisnika/ca, da ih informišu o potencijalnim mogućnostima i ustanovama i organizacijama u kojima im može biti pružena dodatna podrška, edukacija i ukoliko je potrebno liječenje.
Nekada su na teritoriji cijele Crne Gore postojali klubovi liječenih alkoholičara koji su imali snažnu terapeutsku ulogu. Oni su imali podršku jer su tu bili zaposleni i timovi, po jedan socijalni radnik/ca, patronaža, a psihijatar je dobrovoljno pomagao i s vremena na vrijeme dolazio da održi neki razgovor. Ta podrška koju su jedni drugima mogli pružiti bila je nemjerljiva.
Kada govorimo o liječenju alkoholizma jedan od problema jeste što članovi porodice alkoholičara uglavnom misle da je problem nerješiv jer poslije njihovih višegodišnjih pokušaja, molbi ali i prijetnji alkoholičaru da prestane i njegovih brojnih obećanja da će prestati, agonija se ipak nastavlja. Iako su u porodici uglavnom prisutne pesimične prognoze, izlječenje je ipak moguće ali je potreban trud, strpljenje i požrtvovanost. Kada paciijent krene na terapiju, moraju i drugi članovi da se uključe u proces izlečenja, kako bi oboljelom članu pružili podršku, pokazali mu da je važan, detaljnije se edukovali o ovom problemu i naučiti kako da se nosi sa njim. Neophodno je, osim edukacija, redovno ići na kontrole i što je najvažnije, ne odustajati. Takođe, naučiti kako se kriza prevazilazi, ali bez optuživanja i podsjećanja na prošlost.
Važno je napomenuti da je u smanjenju stope alkoholizma i kontrole upotrebe ovih proizvoda neophodna podrška svih sektora sistema, počev od zdravstva, policije, prosvjete, organizacija civilnog sektora koje se bave ovom problematikom, kao i sistema socijalne i dječje zaštite u smislu edukativnih i preventivnih programa i informisanja javnosti na ovu temu.
Podsjetimo, svjetski dan borbe protiv alkoholizma obilježen je 1. aprila sa ciljem podizanja svijesti stanovništva o štetnom dejstvu alkohola. Podaci nam pokazuju da postoji izražena potreba za implementacijom edukativnih i preventivnih programa o negativnim efektima alkohola, ne samo u okviru obrazovnog sistema i sistema socijalne i dječje zaštite već i u okviru lokalnih zajednica kao i na nacionalnom nivou.
Literatura i internet izvori:
Ekerman, N (1987) Psihodinamika porodičnog života. Dijagnoza i liječenje porodičnih odnosa
Stanković (2001) Alkoholizam, Južnoslovenski crveni krst
Lorena Manović, Ivana Raković, Hrvatski časopis za javno zdravstvo
https://www.seminarski-diplomski.co.rs/SOCIOLOGIJA/Alkoholizam.html
https://www.scribd.com/document/558292323/SOCIOLOGIJA-MARGINALIZOVANIH
https://www.prcentar.me/clanak/pojaati-kontrolu-i-efikasnije-primjenjivati-fiskalne-politike-za-alkoholne-i-duvanske-proizvode/2790
